четвртак, 13. октобар. 2011. 08:10

radovi u vinograduRanije kretanje vegetacije, nešto toplije proleće i pojava visokih prolećnih temperatura (i do 30˚C) čine ovu godinu drugačijom od prethodnih. Ranije povećanje temperature nije uslovilo i nešto intenzivniji rast lastara kod vinove loze, ali treba pomenuti nekoliko parametara zbog različitosti koje su evidentne ove godine.

Idući kroz Srbiju, imao sam priliku da vidim zasade vinove loze koji su različitog stepena uzrasta ili porasta lastara u skladu sa sortimentom koji je zastupljen u pojedinim vinogorjima. To se moglo primetiti najviše kod sorti za vrhunska crna vina “kaberne sovinjon”, možda i kod “burgundca” crnog, ali i kod drugih poznih sorti kao što su “prokupac”, “smederevka” i ostale sorte za kvalitetna vina. Dakle, porast lastara nije bio intenzivan, pogotovo zbog toga što je nešto kasnije kretanje vegetacije uobičajeno kod sorti poznog vremena zrenja ali i iz razloga visokih temperatura koje su se zadržale skoro mesec dana bez padavina ili sa vrlo niskim količinama padavina. Ovakva godina uslovila je i nešto drugačiji redosled radova u vinogradu. Navikli smo ranijih godina da se među prvim merama zelene rezidbe primenjuje lačenje. Lačenje u stvari predstavlja meru kojom se određuje i normira ukupan broj lastara i broj rodnih lastara a samim tim i broj cvasti i grozdova na čokotu. Obično se kaže da se lačenjem vrši korekcija osnovne rezidbe kojom se značajno može uticati na visinu prinosa i kvalitet grožđa. Veliki broj vinogradara je lačenje odložilo za sredinu maja meseca, da bi se sa uklanjanjem suvišnih lastara započelo tek u poslednjih 15-ak dana. Međutim, desilo se da je došlo do nagle promene klime u smislu pojave velikih padavina, olujnih vetrova, i grada u pojedinim regionima.

Ukoliko naši vinogradari nisu obavili ovu meru neophodno je da čim vreme dozvoli obave, odnosno da prorede lastare i uklone one suvišne. Lačenjem se, zbog obezbeđenja što većeg roda, uglavnom ne uklanjaju neki rodni lastari. Ponekad to nije uputno, jer veliki broj lastara dovodi do stvaranja gustog sklopa zelene mase, čime se uglavnom smanji osvetljenost, promajnost u zoni grozdova a to dovodi do razvoja gljivičnih bolesti. Bitno je da se ova mera uradi što pre, jer svi ti postupci itekako utiču na neke fiziološke procese kod vinove loze.

Lačenjem se omogućuje bolji porast osnovnih lastara i razvoja cvasti odnosno grozdova na njima. Trenutno je kod velikog broja sorti faza početka i sredine cvetanja. Padavine koje su intenzivne poslednjih dana nisu baš najpogodnije za procese cvetanja. Suvišna vlaga onemogući pravilnu oplodnju kao što i manjak vlage u vazduhu takođe ima nepovoljno dejstvo. U takvim uslovima nema adekvatnog oprašivanja i pravilnog zametanja bobica. 

Suvišnim lastarima pripadaju nerodni lastari koji su krenuli iz glave čokota, vertikalnog stabla ili iz krakova odnosno kordunica čokota. Oni se još uvek lako očenjuju, te je neophodno da se pristupi što pre toj meri. Lačenje se izvodi kod nas najčešće ručno i potrebna su dva do četiri radnika po hektaru da taj posao urade na najbolji način.

Uslovi su idealni za pojavu i širenje plamenjače ili prouzrokovača plamenjače (Plasmopara viticola) ili pepelnice (Uncinula necator). Neophodnolačenje lastara vinove loze je zato odmah nakon padavina, ako to ranije preventivno nije činjeno, pristupiti zaštiti od bolesti i štetočina u prvom redu od plamenjače i pepelnice odgovarajućim preparatima na bazi bakra, sumpora i drugih kojima će se onemogućiti dalje delovanje i infektivnost samog zasada. Treba napomenuti da je ovo faza u razvoju vinove loze kada ima i intenzivnih pojava korovske flore. I protiv nje se itekako treba boriti čim uslovi i vreme dozvole. Kad se zemljište prosuši treba pristupiti mehaničkoj obradi zemljišta. a u starijim zasadima to može biti i hemijski, primenom odgovarajućih herbicida u redu i međuredu. Preporuka je da se ne preteruje sa herbicidima, naročito ako postoje uslovi za  mehaničke mere borbe. 

Prekraćivanje lastara krajem juna

Vrlo brzo predstoji i mera prekraćivanja lastara. Vinogradari koji su obavili mere lačenja i adekvatnu zaštitu pre padavina, sigurno mogu da očekuju da će porast lastara biti vrlo intenzivan. Ne mora uvek da se pristupi meri prekraćivanja vrhova lastara po udžbeničkoj literaturi obavezno posle cvetanja, polovinom juna meseca. Kad se vizuelno primeti da su lastari u nivou gornje žice, ako se radi o špalirskim zasadima, iz estetskih i iz dodatnih razloga obavlja se momentalno podrezivanje lastara. Nisam pristalica toga, da preporučim da se u to vreme obavlja prekraćivanje. U stvari, odmah posle cvetanja stupa period formiranja bobice i nalivanja bobice. Ukoliko u toj fazi napravimo rane na lastarima doći će do gubitka vode iz čokota, a još uvek nisu toliko visoke temperature da rane na presečenim lastarma brzo zarastu i treba dosta vremena da se formira kalus. Osim toga dodatno se na taj način iscrpi čokot. Dakle nije loše da se ova mera ponekad obavi početkom jula meseca, jer oni lastari koji su prerasli poslednju žicu na špaliru i počeli polako da padaju levo i desno su sa najmlađim lišćem. To najmlađe lišće na čokotu je fotosintetski najaktivnije pa samim tim maksimalnu energiju i sve one materije koje se fotosintetskom aktivnošću  stvore upućuju upravo grozdovima, odnosno višegodišnjim delovima čokota i tako pomažu dobom formiranju grozdova. Osim toga takvi lastari amrelastog rasporeda iznad špalira daju idealnu zaštitu od još uvek mogućeg grada koji je prisutan do kraja juna i čak, kako naši seljaci vole da kažu, do petrovog dana, odnosno 12 jula. Dakle lisna masa na špaliru, odnosno na vrhu špalira koja je pokrila donje delove lastara a samim tim i grozdove, amortizovaće eventualne udare grada i onemogućiti njegovo štetno delovanje. To je još jedan od razloga zbog kog preporučujem da se mera prekraćivanja vrhova lastara obavi krajem juna meseca odnosno kada lastari budu izrasli iznad gornje žice metar pa čak i metar i po dužine. Lastari će brzo stvoriti kalus, doći će do dobrog osvetljenja i grozdova i donje lisne mase. Ako se ovako kasno obavi prekraćivanje lastara i omogući da rastu glavni lastari, biće vrlo mali broj zaperaka koji se pojavljuju na lastarima tzv. sekundarnih lastara. Dakle pojava zaperaka je svedena na minimum, pa su prisutne i odgovarajuće uštede u radu.

Mladi zasadi 

Sadnja novih vinograda u Srbiji obavljena je na vrlo impozantnoj površini, naročito ako posmatramo nekoliko godina unazad.  Po mojim saznanjima, ove godine zasađeno je negde oko 250 do 300 hektara, što standardnog, što bezvirusnog uveženog odnosno introdukovanog materijala. Naizgled deluje da je mala površina u pitanju ali je pomak veliki, naročito ako se zna da je prošle godine to bilo negde oko 50-ak, a predprošle 20-ak hektara. Vinogradi standardnog materijala proizvedenog u Srbiji zasađeni su negde do 10. marta, međutim vinogradi podignuti od bezvirusnog materijala zasađeni su između 25. marta i 1. maja, jer je sam postupak uvoza bio usporen. Kod takvih zasada, pogotovo kod onih kod kojih je kasno obavljena sadnja, neophodno je obaviti intenzivno zalivanje odnosno navodnjavanje, da se inicira dobar prijem kalemova. Neophodno je dodati, ako u sadnji to nije urađeno, odgovarajuću količinu hraniva i to po mogućstvu tečnih, da čim pre dođe u zonu korenovog sistema koji tek treba da se razvije i da se time podstakne ubrzano kretanje lastara koji treba da dostignu odgovarajuću dužinu i debljinu do kraja vegetacije.

prekraćivanje lastaraU novim zasadima obavezni su nasloni odnosno kolje radi intenzivnijeg porasta lastara.  Naime, vinova loza je povijuša, traži oslonac a kada ga ima brže raste, brže se razvija, a kasnije i brže sazreva, avgusta meseca, pa ćemo time obezbediti adekvatan fond hraniva u samoj biljci neophodan za pravilan razvoj u toku naredne vegetacije.

Pored toga, obavezne su mere mehaničke borbe protiv korova, nikako hemijske. Nije dozvoljeno koristiti herbicide u vinogradu, sve do treće godine uzrasta, zbog oštećenja koje sredstvo može naneti listovima odnosno čokotima.

U prvim nedeljama po kretanju vegetacije, kada dostignu 15-20 cm, nije potrebno obavljati nikakvu zaštitu, makar i bilo padavina, jer su to bezvirusne forme, zdrave, donesene iz odgovarajućih institucija koje su eliminisale patogene elemente. Kasnije mogu biti inficirane iz nekog drugog zasada, pa kada krenu lastarići i dostignu dužinu od 20-40 cm neophodno je pristupiti i zaštiti malih lastara.

 

prof. dr Nebojša Marković

1 zvezdica2 zvezdice3 zvezdice4 zvezdice5 zvezdica (Nema glasova)

Komentari su zatroveni.